20-ta obljetnica pokolja Hrvata u Doljanima !

[20 GODINA OD POKOLJA U DOLJANIMA] JABLANICA - Crni dan za Doljane. Organiziranim napadom veća grupa muslimanskih terorista iz više smjerova u isto vrijeme upala je u hrvatsko selo Doljani. Izvršili su neviđen masakr nad tamošnjim stanovništvom. Pao je i Pisvir, a MOS je uspio stići i na Pomen. Na putu Doljani - Gračac na Pomenu jedno vozilo HVO-a naišlo je na PT minu, poginuo je jedan bagerist. - Združene muslimanske snage sačinjene od pripadnika 44. Jablaničke brigade IV. korpusa Armije BiH, pripadnika republičkog MUP-a BiH iz policijske postaje u Jablanici, pripadnika tzv. "Zukine vojske" i pripadnika naoružane skupine Muslimana iz sela Jelačići, opkolile su područje sela Doljani (12 km zapadno od Jablanice) tjekom ranih jutarnjih sati 28.07.1993. godine. Oko 10:00 sati navedene združene muslimanske snage među kojima i Behrem Beća, Ismet Englenović zvani "Pegla", Amir Halilhodžić zvani "Prpa", Jusa Kevrić i drugi, otpočele su s oružanim napadom na osobe hrvatske nacionalnosti i njihovu imovinu te su načinile masakr nad zatečenim civilima i pripadnicima lokalne postrojbe HVO-a. Tada je ubijeno i izmasakrirano osam civila i 28 pripadnika HVO-a, a oko 185 Hrvata, mještana sela Doljani, od čega 37 djece, je uhićeno i odvedeno u grad Jablanicu gdje su zatočeni u logor zvani "Muzej" (navedeni prostor je do rata služio kao muzej posvećen događajima iz II. svjetskog rata). Tu je već otprije bilo zatočenih Hrvata i to: 37 iz sela Ćopi, Donja Grabovica i Grabovica; sedam iz sela Mrakovo i osam iz sela Žuglići. U podrumskom prostoru "Muzeja" bilo je zatočeno 48 pripadnika HVO-a (njih 35 je bilo u zatočeništvu od 15.04.1993.) iz Jablanice. U tom oružanom napadu na Doljane ubijeno je i masakrirano osam civila i 33 pripadnika HVO-a, domobrana. Muslimansko - bošnjačke snage su odvele preživjele mještane Hrvate u logor u Jablanici, zvan "Muzej". Zločin muslimansko - bošnjačke vojske u Doljanima otkriven je l. kolovoza 1993. godine kada su selo oslobodili vojnici HVO-a. To je područje posjetio i Miljenko Lasić, brigadir HVO-a, koji je poslije iznio svoje dojmove o stratištu. "Ono što sam svojim očima vidio na Stipića livadama i što sam čuo od ljudi koji su se izvukli iz Doljana, nadilazi, čini mi se, sve dosadašnje zločine koje su Muslimani - Bošnjaci počinili na području Hercegovine. Tamo smo naišli na 17 masakriranih tijela koja su tu bila najmanje dva dana. To je bila skupina civila i vojnika koja se uspjela probiti iz sela, ali je iz zasjede sačekana i pobijena. Nad mrtvim tijelima muslimansko - bošnjački vojnici su se potom iživljavali, većina je lubanja razmrskana tupim predmetima, vađene su im oči, rezane genitalije, sječeni udovi, a neka tijela su djelomično i spaljena. I to im nije bilo dovoljno za njihove niske strasti i bolesne mozgove, nego su pojedine leševe još i minirali, kako bi i oni koji budu kupili leševe također nastradali" - kazao je brigadir Miljenko Lasić, zapovjednik zbornog područja HVO-a jugoistočne Hercegovine. Pokolj u Doljanima 28. srpnja 1993. je bio ratni zločin kojeg su počinili neki pripadnici Armije BiH i mudžahedini nad tamošnjim autohtonim stanovništvom Hrvatima. Tog dana su rečeni pripadnici Armije BiH (konkretno, spominje se 44. brdsku brigadu ABiH) ubili 39 Hrvata. Mjesto pokolja je bilo selo Doljani, koje se nalazi nekoliko kilometara zapadno od Jablanice, u općini Jablanica. Zločin je počinjen u sklopu sukoba HVO-a i Armije BiH 1993. u srednjoj Bosni. U tijeku tog sukoba bilo je još slučajeva etničkog čišćenja tog područja od Hrvata (pokolj u Maljinama 8. lipnja 1993., pokolj u Gračanici u srpnju 1993. ...) kojeg su sprovodili neki pripadnici Armije BiH. S druge strane enklave Muslimana u istočnoj Bosni (Žepa, Srebrenica...) su i dalje ostale u neizvjesnom položaju i bile na osuđene na milost i nemilost srpskih ekstremista. Tijela ubijenih Hrvata se nalazilo po raznim mjestima. Primjerice, na predjelu Stipića livada, su nađena nagomilana tijela sedmero Hrvata civila, čija tijela ubojice nisu niti zakopali. Za razliku od pokolja u kojima su neki pripadnici postrojaba BiH Hrvata počinile zločine nad Muslimanima, pokolj u Doljanima nikad nije dočekao takvo medijsko pokriće, niti je pobudio toliko zanimanje međunarodnih organizacija. Imena poginulih Iz općine Jablanica: Mato Biloš Ljubomir Božić Marinko Božić Željko Božić Stipo Bradarić Marko Cvitković Ruža Čolić Mato Dogan Miljenko Gagro Andrija Groznica Tomislav Jozipović Andrija Jozipović Igor Lebo Anđelko Marić Davor Marić Andrija Miličević Slavko Miličević Željko Miškić Zdravko Nižić Dražen Pavković Iva Pavlović Andrija Perković Zvonko Pinjušić Milan Pole Anica Ripić Martin Ripić Andrija Rogić Jure Soldo Ivan Soldo Pero Soldo Nedeljko Soldo Andrija Stipanović Pavka Stipanović Jela Stojanović Antonio Šimunović Anica Šitum Ivica Tomić Ivan Topić Slavko Vrljic Marinko Zelenika Ivan Zovko Anto Žarić Ivan Žarić Iz općine Široki Brijeg: Dragan Andrić Boro Barbarić-Boka Mario Hrkać-Ćikota Zdenko Kolobarić Antonio Lasić Marko Ljubić Marinko Marušić Milijan Zeljko Iz općine Mostar: Mate Markić (Polog) Marko Miljko (Jasenica) Iz općine Posušje: Dinko Galić Branko Tokić Iz općine Tomislavgrad: Martin Baćak Željko Bogdan Perica Kutleša Ivan Petrović Ivan Radoš Ljiljana Zrno VIŠE NA : http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=NhkA__QvqrA

Legenda Predrag Matanović

U prosincu 1990. godine dragovoljno se prijavljuje u postrojbe MUP-a RH. Osnivanjem Postrojbe za posebne namjene Policijske uprave Sisak u veljači 1991. godine postaje njen pripadnik. U Sisku je ustrojena od dijelova Postrojbe za posebne namjene PU Sisak 10. lipnja 1991. godine 2. pješačka bojna tadašnje 2. "A" brigade Zbora narodne garde Republike Hrvatske (2. gardijska brigada "Gromovi"). Predrag Matanović zbog već pokazane profesionalnosti, hrabrosti i moralnih odlika biva raspoređen na dužnost zapovjednika 1. pješačke satnije 2. pješačke bojne, a uskoro i na dužnost zamjenika zapovjednika bojne. Prva borbena iskustva stječe na Banovini, na području Gline, Dragotinaca, Kozibroda, Komareva, Blinjskog Kuta, Slane i Glinske Poljane. Tijekom Domovinskog rata osim Banovine sudjeluje u borbenim operacijama na dubrovačkom (operacija Tigar), zadarsko-novigradskom (obrana dostignutih pozicija u operaciji Maslenica i ličkom bojištu, te u vojno-redarstvenoj operaciji »Oluja«. Tijekom napada na neprijateljske borbene položaje na dubrovačkom bojištu u operaciji Tigar 1992. gidine biva teško ranjen, ali se nakon liječenja vraća u postrojbu i uskoro postaje zapovjednik 2. pješačke bojne. Tijekom svih bojnih akcija i na svim bojištima isticao se nevjerojatnom hrabrošću, a njegova svaka borbena akcija bila je iznimni borbeni pothvat ili junački čin. Bio je istinski i cijenjeni vođa, izuzetno hrabar čovjek koji je volio pobjeđivati i volio pravičnost. Bio je moralna vertikala i uzor svakom ratniku. Uvijek u prvim redovima 2. gardijske brigade. Završio je temeljnu, a prije Oluje i naprednu časničku školu na Hrvatskom vojnom učilištu »Petar Zrinski« u Zagrebu. Poginuo je vojno-redarstvenoj operaciji »Oluja« 4. kolovoza 1995. godine vodeći svoju postrojbu u napad na jednom od pravaca napada 2. gardijske brigade "Gromovi" u mjestu Koloniji, na ulazu u Petrinju. Toga istoga dana pogibije u teškim borbama za svaki metar. Nakon prvog ranjavanja u ruku (snajperski hitac), drugo ranjavanje bilo smrtonosno (geler od topničke granate). Po oslobođenju Petrinje, jedna petrinjska vojarna nazvana je po njegovom imenu a u njoj je bila smještena i njegova 2. gardijska brigada. Počivao u miru !